Među prvim članovima humanitarnog udruženja Drug sa Druma – Vozači sa Srcem, pod brojem 25, stoji ime Dejana Milinovića iz Lazarevca – čoveka čija duša i energija sijaju u svakom konvoju, svakoj podeli paketića, svakom susretu s decom i kolegama.
Za postojanje udruženja saznao je preko prijatelja i saborca Petra Vidovića, koji je predložio da se vozači organizuju i pomognu ugroženim kolegama – bilo zdravstveno, bilo porodicama nastradalih. Dejan je tu ideju prigrlio već na prvu i – kako kaže – maltene od osnivanja je član ovog svetlog kolektiva.
„Ko drugom pruža i pomaže – njemu i Bog pruža i pomaže“, životni je moto ovog skromnog, a ogromnog čoveka.
Nije Dejan sam u toj borbi – njegova porodica diše istim plućima. Posebno njegov sin Niđa, poznat kao Niđa Mangas, koji je već miljenik čitavog udruženja. Humanost je u njihovoj kući tradicija, a u njihovim srcima – način života.
U srcu mu posebno mesto zauzima jedna od prvih akcija, još pre osnivanja udruženja – akcija Tri sestre. Ipak, svaka naredna, svaka nova priča, svako iskreno „hvala“ ili suza radosnica – ostavljaju neizbrisiv trag. Emocija ne manjka, kako među članovima udruženja, tako ni kod Dejana lično.
„Energija u udruženju je puna pozitive. Poštujemo se, volimo i pomažemo. Više puta sam pomagao i van udruženja, kad je neko od kolega bio u nevolji, i uvek se pomoć vraćala kad je trebalo“, ističe.
Za Dejana, vozači su mnogo više od ljudi za volanom – oni su pokretna snaga dobrote. Veruje da je njihova uključenost u humanitarni rad od suštinskog značaja. „Kao mušketari – jedan za sve, svi za jednog“, poručuje sa osmehom.
I kad se život užurbano kotrlja, on uspeva da odloži poslovne obaveze kako bi bio tu kada je najpotrebnije. Jer – kako sam kaže – humanitarni rad oplemenjuje dušu.
Uvek spreman na saradnju, Dejan je imao i svoje predloge za akcije, ali s punim poverenjem u odluke rukovodstva udruženja, pušta da ideje teku pravcem koji vodi do najpotrebnijih.