Goran Kostić – Čelični čovek
U svetu gde se čuda retko dešavaju, Goran Kostić iz Crepaje svakodnevno dokazuje da volja, ljubav prema porodici i nesalomivi duh mogu pobediti čak i ono što se čini nepobedivim.
Godine 2020. život mu se promenio iz korena. Dok je na parkingu Šećerane u Crepaji menjao lampice na svom kamionu, desila se nezamisliva tragedija. Mladić, u stanju mesečarenja, ušao je u drugi kamion težak skoro 60 tona i, ne znajući šta radi, udario u Goranovo vozilo. Od siline udara, kamion se pomerio i pregazio Goranu nogu. „Video sam kako mu se oči cakle, kako ne zna gde je. Bio je kao u snu, prošao je u milimetar između stubova“, priseća se Goran.
Sa slomljenom ahilovom petom i napuklom potkolenicom, sam je, krvlju prekrivenih ruku, pozvao hitnu pomoć. Lekar koji je došao na lice mesta nije verovao da će preživeti. „Rekao je da me prekriju čaršavom, da nema šanse“, kaže Goran. A onda je ustao. Sa svega pola litre krvi u telu, pogledao je doktora u oči i izgovorio rečenicu koju niko nije zaboravio: „Imam dete sa smetnjama kod kuće i ženu koja ne može sama da brine o njemu,moram preživeti i vratiti se kući“, rekao je Goran.
Jedna doktorka tada je odlučila da preuzme rizik i operiše ga, iako je znala da bi mogla izgubiti posao. Dok su mu sekli garderobu, Goran je zamolio sestru da mu da telefon kako bi pozvao suprugu Draganu. „Niko joj nije javio šta se desilo, morao sam ja“, priča. Pre nego što je otišao pod nož, rekao je doktorki: „Pazite mi džep, tamo je 52.600 dinara“, kaže Goran.Bio je svestan svega što se dešava oko njega, u jakim bolovima dok su se borili za njegov život on je suflirao i pomagao. Imao je jaku želju da nastavi da živi jer je on iz Prilika pokraj Ivanjice.
Preživeo je. A onda je stigla nova borba – streptokok u krvi, smrtonosna infekcija. I nju je pobedio. Rehabilitaciju je obavljao sam, kod kuće. Danima se penjao i silazio s kamiona i do 15 puta, učio da vozi bicikl s protezom. Danas ponovo vozi ture širom Srbije, koristeći samo levu nogu.